Aljoša: Ovaj mi je poraz teži od onog '98.

Asanovića (u sredini), kao i cijeli stručni stožer, boli poraz od Turske

Emocije se ne stišavaju, tuga ne prestaje. Iako su prošla već tri dana, a od nedjelje se nalazi u najdražem mu Splitu, Aljoša Asanović još uvijek proživljava tugu zbog nesretnog ispadanja u četvrtfinalu od Turske. U prvom razgovoru nakon povratka iz Austrije Asanović je opisao trenutke koje ne može ni zaboraviti ni prežaliti.

'Mislim da nikoga od nas taj šok još nije prošao. Vrtim film te završnice, koju ne vjerujem da bi bilo koji režiser mogao režirati, sve to što se događalo tih 30-ak ili 40-ak sekundi. Nismo čak ni puno pričali, ni mi ni igrači, jer svima nam je jasno kakva je ovo sportska tragedija. Dvije godine krvarili smo za ovu priliku, dvije godine krvavo trenirali, planirali svaki trening, razradili stvari do najmanjeg detalja. I sve ti padne u vodu u tih nekoliko sekundi. Željeli smo napraviti velik rezultat nakon tih deset godina, od ulaska u polufinale SP-a', tvrdi Aljoša Asanović.

S podrškom koju ste imali, i na Euru, ali i nakon ovog rezultata, ljudi vas doživljavaju kao pobjednike?

Mislim da smo mi sami najviše vjerovali u sebe. Mi iz stožera i igrači. Naravno, i svi ljudi iz saveza koji su nam bili velika logistička potpora, Od predsjednika Markovića, preko Srebrića, Alena Balena, Ive Olivari, Ivančice Sudac, Ružice, do ekonoma Pilčića i Mesića, glasnogovornika Gavrana, kompletne liječničke službe. Preponosni smo na sve što smo napravili, jer nije bilo nijednog krivog pogleda, nijednog sukoba. Svi su treninzi odrađeni perfektno. Naravno, nakon takve pripreme, ovaj nas rezultat ne zadovoljava, ali unatoč tome ne smijemo biti razočarani.

U Francuskoj ste kao igrač stigli do polufinala SP-a, a sada kao trener do četvrtfinala. Koji poraz više boli?

U Francuskoj sam bio igrač i teško sam mogao znati kakva je muka iza cjelokupnog rada koji obavljaju izbornik i mnogi ljudi uz njega. Osim toga, tada smo poveli, vrlo brzo i primili pogodak, ali imali smo vremena za preokret. Sada smo ovdje bili u situaciji da nakon primljenog pogotka više ne možemo ispraviti ništa. Rezultatski smo u Francuskoj izgubili više, ali ovaj mi je poraz bolniji nego onaj na SP-u.

Nakon ovakvog raspleta mnogi nude svoje scenarije. Slažete li se da ste negdje pogriješili?

Rekao je i Slaven odmah nakon utakmice, to jest noć nakon ispadanja - što smo možda mogli i trebali napraviti. Naravno, znamo da će uvijek nakon poraza svatko nuditi 'najbolje rješenje'. Posebno oko toga da smo trebali bolje pucati penale. Jasno da smo trebali, ali dečki su bili u takvom psihološkom stanju da to sigurno nisu mogli bolje. Zar netko misli da su namjerno promašivali? Mislim da ih nitko ne smije krivo pogledati, a kamoli im nešto prigovoriti.

Neki su igrači najavili oproštaj od reprezentacije, prvenstveno braća Kovač.

Možda su to i rekli, ali mi smo im još u Rovinju objasnili da ih želimo, bez obzira na konačni rezultat. Oni nam daju sigurnost, ozbiljnost, karakternu crtu. Znamo da imaju godina, posebno Niko, ali isto tako znamo da imaju i volju i snagu. Razgovarat ćemo s obojicom, ali sada se najprije moraju odmoriti u krugu obitelji, iskupati se, a onda ćemo sjesti i razgovarati.

Pitali smo ga kakav rasplet očekuje dalje - ali kolika mu je trenutna želja za nogometom jasna je iz činjenice da od našeg ispadanja još nije pogledao nijednu utakmicu. U prvom su mu planu supruga, kći i sin, s kojima će već danas ili sutra krenuti na odmor.