Simona Gotovac: Mediji su kao pirane

Dragi moji čitatelji,

eto, još jedan ludi tjedan, pa onda dva dana za dobar odmor su iza nas. Prošla srijeda mi je bila ubitačna, što zbog novinara, što zbog tuluma navečer. Ekipa s jednog portala snimala je reportažu o meni i moram priznati da baš i nije najugodniji osjećaj kad te kamera u stopu prati po kući, a poslije će to još gledati i cijela Hrvatska. Ali dobro, novinarka je bila jako draga, pa je i meni bilo lakše. Skuhala sam im ručak i fino ih napapala, a poslije su mi otkrili kako su bili uvjereni da ne znam kuhati, i to prvenstveno zbog mog izgleda i stila života. Nasmijali smo se od srca i komentirala sam kako vjerojatno i većina vas ostalih misli slično. Ali eto vidite, čini se kako izgled može prevariti.

Navečer sam imala party u Galleryju i došli su moji dragi prijatelji iz Zagreba i Slovenije. Iako sam bila glavna slavljenica, u jednom trenutku sam bila tužna jer neke moje kolegice nisu bile sa mnom. Kroz glavu su mi se motale razne misli. Jesu li one stvarno u srijedu navečer zauzete ili su me samo htjele otpiliti? Znam da su se neke nažalost promijenile prema meni otkad je izašao onaj 'kobni' tekst o prostituciji i manekenkama. O ljudi moji, još mi nije jasno zašto se u našoj zemlji mora linčovati i izopćiti iz društva osoba koja je samo rekla istinu. No život ide dalje i treba gledati u budućnost, a ne prošlost.

Ajmo mi i malo o nogometu. Kako još uvijek nije počelo prvenstvo, pa nemam ni o čemu pisati, pisat ću o nečem vezanim uz taj sport. Čitajući novine zamijetila sam naslov u kojem je pisalo da je Mia Šlogar u vezi s mladim reprezentativcem Nikolom Pokrivačem. Ne znam, nekako uvijek imam dojam da te cure koje hodaju s nogometašima javnost osuđuje. Pa što, nije li bolje da se ljudi vole, nego da se tuku? Mia je krasna cura, mlada pravnica i zašto ne bi bila sretna ako je to sve istina. Ja joj svakako dajem podršku, ali i isto tako savjetujem da svoj privatni život ne otkriva previše, jer mediji su kao pirane, daš im mali prst i za tren ti iščupaju cijelu ruku. U svakom slučaju mladom paru, prijateljskom ili ljubavnom želim puno sreće.

Gledajući televiziju zamijetila sam i da se u Zadru izgradila ogromna sportska dvorana za rukometno prvenstvo (atmosfera je bila fantastična). Kad sam je vidjela, nisam mogla vjerovati da je ta dvorana u Hrvatskoj, jer takve su do sada bile mahom samo u Americi, rezervirane za NBA utakmice. Gledajući je nisam se mogla odlučiti je li ljepša iznutra ili izvana jer izgleda kao leteći tanjur. Iako još uvijek nije dobila ime, predlažem da se zove po velikanu Krešimiru Ćosiću jer Zadar je grad košarke i nema boljeg priznanja čovjeku koji je svoj život dao za sport.