Simona: Ponekad je teško izgledati savršeno

Dragi moji čitatelji,

Malo-pomalo, i evo već moje pete kolumne. Nadam se da ste se svi vi koji ste mislili kako ja to neću moći uvjerili u suprotno i da sam uspjela razbiti još jednu predrasudu o sebi, onu da sam lijepa, ali glupa. U dosadašnjim kolumnama, a nikad prije nisam se okušala kao komentatorica, pokušala sam vam približiti sebe i svoj život. Sada polako stiže vrijeme kada ništa osim nogometa više neće biti važno.

Kod mene je sve po starom, osim što mi je tik pred jednu reviju koju sam nosila u čast hrvatske nogometne reprezentacije izašao potkožni prišt koji me užasno živcirao. Znam da to nije vaša stvar, no kada se bavite poslom modela, svi očekuju da izgledate savršeno, a vjerujte, to je ponekad jako teško. Lako bi bilo izgledati lijepo da možete spavati dokad hoćete i pola dana provesti u salonu, ali ja sam majka koja ima i važnije stvari od posla. Naravno, to je moja Gabrijelica i moja obitelj.

Ovaj put vas neću puno pilati o tome gdje sam bila i što sam radila, jer u ovom trenutku vam je vjerojatno zanimljivije komentiranje nogometa i nogometnog ludila koje samo što nije kulminiralo. Dani do prvenstva se broje, a naša reprezentacija je krenula u svoju bitku.

Koje god novine otvorim, sve je u znaku nogometa, od brojnih tekstova posvećenih njemu pa do raznoraznih navijačkih rekvizita koji se poklanjaju. Vozeći se jučer gradom, zamijetila sam da doslovno svaki peti automobil u gradu ima na sebi zastavice s bojama naših 'kockastih'. Ludilo je, vidim, započelo, a moj Ante već prognozira tko je favorit. Po nekim hrvatskim medijima, to bi trebala biti Njemačka, tako misli i većina izbornika drugih reprezentacija, tako misle kladionice, a tako nas je naučila i povijest koja im je prikačila onu već otrcanu - nogomet je igra u kojoj igraju dvije momčadi, a uvijek pobjeđuju Nijemci. Tako misle i sami igrači Njemačke, koji su se uoči Eura naoružali euforičnim izjavama, očito osokoljeni trećim mjestom na posljednjem, njemačkom SP-u.

Ja ne mislim tako, uostalom - ipak sam ja navijačica Hrvatske. Iako sam Slovenka, navijam za svoju drugu domovinu. Tu je moj dom, a uz mene je i moja kćerkica koja mi po cijeli dan šuška po kući navijačkim rekvizitima. I zato se nadam da Slaven Bilić i njegovi dečki mogu daleko, do same krune. Ajmo, Hrvatska!