Švedska - sjevernjaci ovisni o Balkancu

Iako nikada nisu imali pretjerano jaku i atraktivnu nogometnu ligu, reprezentacija Švedske imala je dva zlatna razdoblja u kojima je bila među vodećim silama nogometnog svijeta. Najbolji strijelac Švedske bio je Sven Rydell, koji je krajem dvadesetih i u tridesetima postigao 49 golova u samo 43 nastupa. Okitio se olimpijskom broncom u Parizu 1924. godine.

Prvo zlatno doba počelo im je 1948, kada su se okitili i jedinim zlatom na najvišoj razini. Olimpijske igre održavale su se u Londonu, a Šveđani su preko Austrije, Koreje (čak 12:0) i Danske došli do finala na Wembleyju, gdje ih je čekala Jugoslavija. Dva gola Grena i jedan Nordahla bile su dovoljne za pobjedu nad 'plavim timom', za koji je jedini gol postigao Stjepan Bobek. Gunnar Nordahl sa sedam je golova bio najbolji strijelac natjecanja. Taj uspjeh Šveđani su potvrdili i četiri godine kasnije u Finskoj, gdje su osvojili broncu. U polufinalu su bolji bili tada nenadmašni Mađari, koji su ih porazili s visokih 6:0 i u finalu pobijedili Jugoslaviju. U međuvremenu se igralo Svjetsko prvenstvo u Brazilu, gdje je Švedska zauzela treće mjesto. U finalnoj skupini su pobijedili Španjolsku i tijesno poraženi od Urugvaja, no zbog visokog poraza od Brazila u prvom kolu završne faze (7:1), priliku za naslov nisu ni imali.

Zlatne 50-e su okončali organizacijom SP-a 1958. godine. Tada je najbolje partije za reprezentaciju pružio Kurt Hamrin, napadač koji je blistao u dresu Fiorentine, a naslove osvajao s Milanom na zalasku karijere. Nakon elegantnog prolaska skupine, mjeru su uzeli i Sovjetima i Zapadnoj Njemačkoj, te se kvalificirali u veliko finale s Brazilom. Finale u Solni pogotkom je otvorio Liedholm, no možda najbolji napad svih vremena (Pele, Didi, Garrincha, Zagallo, Vava) zatrpao je Šveđane poput lavine i konačan rezultata bio je 5:2 za Brazil.

Tada Šveđani doslovno nestaju sa svjetske pozornice na više od 30 godina. Osam sljedećih svjetskih prvenstava donijelo im je tek četiri nastupa, u kojima su tek jednom prošli skupinu i odmah ispali. Od prvih osam Eura nisu vidjeli nijedan. No, 34 godine nakon svjetskog, Šveđani su 1992. dobili domaćinstvo i europskog prvenstva. Tamo su svladali budućeg prvaka Dansku i uvijek nadobudne Engleze, no u polufinalu je bolja bila Njemačka sa 3:2. Nade domaćina pokopao je Karl Heinz Riedle s dva pogotka. Švedska je ispala, no promovirali su mladu generaciju koja će svoj zenit doživjeti dvije godine kasnije u SAD-u.

Tomas Brolin, Martin Dahlin, Kennet Andersson i sjajni Thomas Ravelli na vratima vukli su Švedsku prema vrhu. Na svjetsko prvenstvo su i ušli kao jedan od favorita iz sjene, ali u polufinalu su ih vidjeli rijetki. Pobjeda nad Kamerunom i egal s Brazilom i Rusijom kvalificirali su ih u drugu fazu, a tamo su prošli Saudijsku Arabiju i Rumunjsku. Polufinale je donijelo reprizu dvoboja s Brazilom, a jedinim golom na susretu presudio im je Romario. U dvoboju za treće mjesto rastavili su Bugarsku rezultatom 4:0. Uspjeh je imao i važne društvene konotacije. Crnoputi Martin Dahlin postao je heroj nacije i u Švedskoj je rasizam gotovo bio iščeznuo. Ravelli je i rekorder Švedske sa 143 nastupa. Samo su devetorica u povijesti nogometa više puta oblačila nacionalni dres.

Otada, jedini ozbiljniji iskorak napravili su na prošlom Euru u Portugalu, kada su u četvrtini finala nakon penala ispali od Nizozemske. Promašio je bio i sjajni Zlatan Ibrahimović. U kvalifikacijskoj skupini su završili iza Španjolske, a okosnica Ibrahimović - Ljungberg - Mellberg vodit će ih u novom pokušaju proboja kroz Alpe.