Velika četvorka odmara i sanja naslov

Da je lako pogoditi tko će trijumfirati na Euru, kladionice bi stavile ključ u bravu, a narod prestao dizati kredite. Bilo je jasno da su Nizozemci moćni, da Španjolska može daleko i da je Portugal s Pepeom dobio granitnu obranu. Nadali smo se i hrvatskoj bajci, vjerovali da su dovoljno dobri.

No, realno, rijetki su vjerovali da su toliko dobri da će treći krug biti tek odrađivanje posla, da smo postali član europske nogometne četvorke. I prije natjecanja mnogi akteri prošlih slavnih akcija govorili su da igramo dobro i da je pravi cilj Eura zadržati visoku razinu igre bez Eduarda, da rezultat može i ne mora doći, da je to i stvar sreće.

Nakon osam dana nogometnog kreševa ostaje dojam da Talijani i Francuzi nemaju problema sa srećom, već s formom svojih ideologa igre i lutanjima nesigurnih izbornika. Nijemci zaista nisu imali sreće, naletjeli su na bolje, dok je Austriji i Švicarskoj sreća što su uopće dio ovoga spektakla.

Detalj s Poljuda - Petrić Van der Saaru prijeti iz prekida

Englezi nas vide kao najvećeg kandidata za naslov. To bi žarko željeli, lakše je kad te izbaci najbolja momčad kontinenta. Realno, Hrvati to ipak nisu, ali nitko nije ni izraziti favorit protiv Bilićevih jurišnika. Prije četiri godine slavili su Grci, 1992. na krov su se popeli Danci, ni trijumf Hrvatske ne bi bio osmo svjetsko čudo.

Doigravanje nosi veliku neizvjesnost, iako će spomenuta velika četvorka biti odmornija za četvrtinu finala. Bilo bi lijepo da hrvatski navijači vide i Švicarsku, što bi značilo da će 25. lipnja Hrvati istrčati na baselski St. Jakob park i odigrati polufinale. Ovo je treće veliko natjecanje na kojemu nastupa Slaven Bilić. Kao igrač je dosegnuo četvrtfinale i polufinale, kao trener je s puno stila prošao prvi krug. Čovjeka koji je utjelovljenje hrvatskog nogometnog uspjeha samo je zločesti švedski sudac Sundell 1996. protiv Njemačke izbacio iz polufinala.

Tada smo bili debitanti i svijet je tek učio izgovarati riječ Hrvatska. Danas su kvadratići poznati i priznati na cijelom planetu i suci više nisu najslabija karika hrvatskog nogometa. Protiv Čeha ili Turaka definitivno nema bojazni.

Lijepo je odbrojavati dane do petka i gledati kako se drugi znoje, u međuvremenu vidjeti mogućnosti pričuvnih igrača i, vrlo lako moguće, svjedočiti još jednoj pobjedi na Euru. Poljaci se sjećaju Wembleyja i savršeno im je jasno da će za pobjedu protiv Hrvatske trebati igrati daleko bolje nego dosad.

Gledatelji će biti zakinuti za nastup najvećih zvijezda. Ronaldo, Moutinho, Modrić, Srna i ostali će odmarati. Van Basten i Aragones također će rotirati, no to je samo jamac spektakularnih polufinalnih dvoboja, ako velika četvorka uđe u mečeve za naslov.