Hrvatska - favorit iz sjene

 

Hrvatski je nogometni savez osnovan 1912. godine. Prvi je put Hrvatska postala članica Međunarodne nogometne federacije (FIFA) 16. srpnja 1941. godine, nakon osamostaljenja FIFA nas je ponovno primila u svoju obitelj 1992. godine, a godinu dana kasnije Hrvatska postaje i članica UEFA-e. Nakon raspada bivše države, Hrvatska je prvu utakmicu pod svojom zastavom i himnom odigrala 17. listopada 1990. godine u Zagrebu protiv SAD-a (2:1).

Kao prvi strijelac upisao se Aljoša Asanović, asistent aktualnom izborniku Slavenu Biliću, dok je drugi pogodak postigao Ivan Cvjetković, a momčad je vodio Dražen Jerković. Otada HNS broji samo velika ostvarenja, a podatak da je reprezentacija nastupala na svim SP-ima, odnosno propustila samo nastup na Euru 2000. godine, Hrvatsku svrstava u iznimno uspješne reprezentacije posljednjih godina. Prvo veliko natjecanje na kojem je Hrvatska nastupala bilo je europsko prvenstvo 1996. godine u Engleskoj.

Tko zna kako bi Hrvatska tamo prošla da Nijemcima nije pomogao sudac Leif Sundell te zaustavio Bobana, Šukera i društvo. Već dvije godine kasnije, na SP-u Francuskoj, na koje je Hrvatska otišla nakon dodatnih kvalifikacija i ogleda s Ukrajinom, potvrđena je vrijednost velike generacije. Igrači na čelu s izbornikom Miroslavom Blaževićem osvojili su treće mjesto, što je još uvijek najveći uspjeh hrvatskog nogometa. Bili su naši igrači na korak do finala, međutim Lilian Thuram je s dva pogotka nakon hrvatskog vodstva (Šuker) odveo Francuze u finale. Hrvatska se morala zadovoljiti utakmicom za broncu u kojoj je pobijedila Nizozemsku sa 2:1, a sjajan rezultat upotpunio je najbolji strijelac u povijesti reprezentacije Davor Šuker (45 golova), koji je sa sedam pogodaka bio prvi topnik turnira.

Europsko prvenstvo 2000.godine jedino je veliko natjecanje na kojem Hrvatske nije bilo, a nakon što je kvalifikacije za SP 2002. godine otvorila s dva neodlučena ishoda (Belgija, Škotska), Blažević je napustio kormilo reprezentacije. Naslijedio ga je Mirko Jozić, pod čijim je vodstvom reprezentacija izvadila vizu za Japan i Južnu Koreju kao pobjednik skupine. Nažalost, na Dalekom istoku, usprkos odličnom ždrijebu (Ekvador, Meksiko, Italija), Hrvatska nije uspjela proći skupinu te je nastup na SP-u završila u prvom krugu (pobjeda protiv Italije, porazi od Meksika i Ekvadora), zbog čega je Jozića na mjestu izbornika naslijedio Otto Barić.

Uslijedile su kvalifikacije za EP u Portugalu i još jedan repesaž, ovoga puta protiv Slovenije. Nakon 1:1 u Maksimiru, Dado Pršo je u Ljubljani donio veliku radost hrvatskim navijačima i osigurao plasman na još jednu europsku smotru. U Portugalu Barićeva momčad nije blistala i nastup je završila bez pobjede - uz dva neodlučena ishoda (Švicarska, Francuska) i poraz od Engleske. Treći uzastopni plasman na SP reprezentacija je izborila s izbornikom Zlatkom Kranjčarom. Baš kao i u Japanu i Koreji, skupina je bila obećavajuća (Brazil, Japan, Australija), ali dalje od trećeg mjesta nije išlo.

Taj je rezultat Kranjčara koštao smjene, a umjesto njega momčad je dobio Slaven Bilić. U kvalifikacijama za Euro u Austriji i Švicarskoj Hrvatska je dobila jaku skupinu, a u prve favorite mnogi su svrstavali Rusiju i Englesku. Mnogi, ali ne i Bilić, koji je pun respekta, ali i vjere u svoje igrače prilazio protivnicima. Iako mlad, bio je i dovoljno lukav te je u momčad uveo potencijalne, a ne dokazane igrače - Ćorluku, Eduarda da Silvu, Modrića, Rakitića. Na njegovu žalost, od reprezentacije se oprostio Dado Pršo, a bolest je od momčadi odvojila i Ivana Klasnića. Ipak, padali su i Englezi, Rusi, Izraelci, jedini kiks dogodio se u Makedoniji, a Hrvatska je osvojila prvo mjesto u skupini te postala hit kvalifikacija. I kao takva dolazi na završnicu Eura.

U povijesti hrvatski su nogometaši ostavili velik trag u uspjesima reprezentacije bivše države, a među tim velikanima su Ico Hitrec, Franjo Glaser, Bernard Vukas, Dražan Jerković, Slaven Zambata, Joško Skoblar. Dakako, dio je to generacije igrača koja nije imala sreće nastupati za samostalnu Hrvatsku. U mlađoj generaciji svakako su najveća imena najboljeg strijelca SP-a 1998. godine (sedam pogodaka) Davora Šukera, Zvonimira Bobana, Roberta Prosinečkog, Aljoše Asanovića, Slavena Bilića.

U današnjoj momčadi izrazitih zvijezda (još uvijek) nema, iako su neki igrači, poput Roberta Kovača i Darija Šimića, bili članovi najvećih svjetskih klubova, a neki kucaju na vrata takvih (Luka Modrić, Niko Kranjčar, Darijo Srna). Nažalost, možda i najveća uzdanica Slavena Bilića te napadač londonskog Arsenala zbog teške ozljede Eduardo da Silva neće biti u prilici nastupiti na Euru.

S. Š.