Slaven Bilić, iskren kao uvijek i bez zaziranja od škakljivih pitanja, kojih ovaj put i nije bilo previše, spremno je odgovarao voditelju Aleksandru Stankoviću.
Počelo je, naravno, temom o kojoj u Hrvatskoj postoji najmanje četiri milijuna mišljenja. Zašto je pozvao Anasa Sharbinija, a ne Bišćana ili Križanca…
'Ako se ozlijede Modrić, Kranjčar ili Rakitić, što ćemo onda? Mi smo tanki na toj poziciji i stoga sam zvao Sharbinija, a ne da potkopam Ladićev autoritet. Shrabini je kao i 'trio Fontana' platio svoju kaznu. Bišćana i Križanca nisam zvao jer smatram da nam ne trebaju, jer imamo bolje od njih na tim pozicijama trenutno. S Bišćanom sam pričao odmah na početku svog mandata i on mi je rekao kako neće igrati dok se Marković ne makne', pojasnio je Bilić.

Stanković je potom, pitanjima o Sanaderu i ljevičarima, Bilića odveo u političke vode.
'Sanader ima snagu, drag mi je jer voli sport i moj je Splićanin. Hrvatska pod njegovim vodstvom ide u dobrom smjeru. Čini mi se da živimo bolje nego prije, a Hrvatska sigurno putuje u Europu ne gubeći pritom nacionalni identitet. Ja jesam ljevičar, ali ne u onom smislu da ne vjerujem u Boga ili da sam jugonostalgičar. Ako su to glavni kriteriji, onda sam potpuni desničar. Socijalist sam jer se zalažem za socijalnu državu, ma ja sam sve', zaključio je Bilić iznijevši još par podataka o ocu koji je bio 'pravi komunist koji je 1971. pao zbog hrvatstva'.
Rasprava je krenula u smjeru odnosa Hrvata i Srba.
'Ne volim generalizirati, Srbi su ovakvi, onakvi. 1993. sam igrajući u Karlsruheu bio najbolji prijatelj sa Srbinom Perom Škorićem. Sjećam se i 1991. kada smo igrali finale kupa u Beogradu, to i nije bilo tako strašno jer se igralo na stadionu JNA pred pet tisuća ljudi. Ali prvenstvena utakmica nakon toga, protiv Zvezde na Marakani, gdje je bilo 90 tisuća ljudi, tada nam nije bilo svejedno.'
Bilić se nije ustručavao pričati niti o svome nedavnom razvodu od žene Andrijane.
'Kad imaš djecu, onda je razvod, nakon smrti, najveća moguća tragedija. Moj razvod nije utjecao na mene jer sam ponosan na način na koji smo to izveli. To je moj životni poraz, ali je bitno da djeca ne pate. S njima se viđam svaki dan i zato mi je lakše.'
Bilić je kazao kako najviše na svijetu mrzi laži i kako sa Štimcem ode na kavu, ali neće zajedno čekati Novu godinu ili otići na skijanje.
Izbornik je pojasnio i kako nije postrožio režim koji će vladati u kampu reprezentacije za vrijeme Eura
'Pa nisu kvalifikacije bile zezancija. Pravila koja smo odredili na početku vrijede i dalje. Alkohola nije bilo, a ni puno igrača ne puši. Mi smo bili pušačka generacija, i mene je Ćiro uhvatio s cigaretom. No pravila se znaju i disciplina mora postojati.'
Bilić je na kraju jasno označio ciljeve naše reprezentacije u Austriji i Švicarskoj
'Cilj to jest obveza nam je odigrati bolje nego u kvalifikacijama. Bez Dudua će to biti teško, ali nadam se prolasku skupine, a onda slijedi euforija i pritisak. Najvažnije je da ostavimo dobar dojam na prvenstvu, uz naravno i rezultat. Ako dojam bude loš, ako rezultat bude loš, ako uostalom svi vi, i mediji i javnost i moj mali, kažete da sam loš, reći ću adio!'
