Nakon neprospavane noći, Šimuniću se činilo kao da ga je tenk pregazio.

Što te ne ubije, to te ojača. Živi smo, znači da ćemo izaći jači i biti još bolji. Igrali smo jako dobro i šteta da nismo prošli. Ne mogu vjerovati da više nismo tamo.

Govorio je to Joe gledajući susret Nizozemaca i Rusa u nesuđenom im Baselu. No ponos je ostao neokrznut.

Tužni smo, ali zaista možemo biti i ponosni. Svaka čast navijačima koji su nas pratili u Austriji i ovih koji su nas dočekali. Zbog njih mi je najviše žao. Sljedeći put će biti još bolje.

Joe gleda unaprijed, prema Južnoj Africi, no prisjetio se i te proklete 122. minute protiv Turaka.

Ma, bio je faul, ali nema to veze. Osjetio sam kako se zabio u mene, okrenem se i vidim da je lopta u mreži. Ma, ne možeš vjerovati. Cijelu utakmicu nisu nam stvorili šansu i onda je čovjek pogodi tako da je nitko na svijetu ne bi obranio.

U Turke, nakon svega, ipak ne vjeruje.

Ubit će ih Nijemci, vidjet ćeš. Bit će 3:0.

U Herthu se, kaže, ne vraća.

Ne mogu više surađivati s nekim ljudima iz uprave i odlazim. Ako mi budu radili probleme, radit ću i ja njima. Ne znam još u koji ću klub, ali sigurno idem u Englesku. Možda i kod nekoga od naših.

Pa cijela će nam reprezentacija završiti u Premiershipu. 

Tako i treba. To je najbolja liga na svijetu i idealna okolina za najbolje igrače.